nedjelja, 27.07.2008.

Memories

U zadnje vrijeme dosta razmišljam o svom djetinjstvu...o tome kako na početku mog života moja obitelj nije imala ni za kruh i mlijeko...no ubrzo su se moji snašli, počeli graditi kuću, dobila sam i sestru u međuvremenu, krenula sam u osnovnu školu, upisala se na tečaj crtanja, krenula u srednju, završila 3 razreda srednje, i za 2 mjeseca sam maturant... cijeli mi se život čini prilično ok. Kada se sjetim da sam do svoje 5. godine živjela u drvenoj kućici od možda jedva 20 kvadrata...nas četvero...wc je bio odvojen od kućice,lol. Ispred te kućice je bila jedna trešnja...full stara.Svake godine sam se penjala na nju i brala vruće trešnje usred dana pa se stara derala na mene...fali mi to! moji su tek ove godine postavili ogradu za ulaz u dvorište... prije smo svaki put prije nego idemo na more improvizirali kako nam ne bi netko mogao samo tako ušetati u kuću dok nas nema... fali mi svađanje na Božić jer se mom starom ne da kititi bor nego se izvali pred telku, a stara, sestra i ja želimo da se i on uključi...fale mi ona mala čokoladna jaja za Uskrs. Fali mi osnovna koliko god to nekom glupo zvučalo... da,klinci su okrutni, ali su još premladi da budu licemjerni. Fali mi tolika hrpa sitnica iz djetinjstva. Sve te male stvari kojima nisam pridavala nikakvu važnost,ali su me ipak veselile dok sam bila mala. Sada me malo toga veseli. Pokušavam u svemu naći smisao i na kraju shvaćam da se ljudi brinu sami za sebe,bez previše obzira na druge. Mislim da sam i ja takva postala... nakon dugog opiranja.
Nedostaje mi sanajrenje o budućnosti.Možda jer sam konačno shvatila da nemam ništa od sanjarenja, nego da moram djelovati?Ali kako djelovati ako nemaš motivaciju?Ne znam, fali mi jako puno toga. Prije 2 godine sam pisala o jednoj osobi do koje mi je full stalo.Prošle su 4 godine našeg poznanstva.Jedino mi on još daje motivaciju, barem u zadnje vrijeme. On me naučio da je tijelo nešto sporedno,duh nešto što trebaš zadovoljiti.A ono "u zdravom tijelu zdrav duh"?Pa,u tome i ima i nema istine...
Svi znaju da se jako brzo vežem za druge osobe, pogotovo one suprotnog spola.Odlučila sam da si to više neću dopuštati tako lako.I evo nisam, a imala sam i te kakve prilike za sjebavanje same sebe. To mi ne treba i naučila sam kontrolirati svoje osjećaje. Ljudi se međusobno svaki dan sjebavaju, no ja samu sebe sjebavam. To je inteligencija, lol. Smirila sam se, dosta mi je zajebancije, želim opet imati vezu kakvu zaslužujem, a stvarno je i želim zaslužiti. Dosta mi je skakanja iz veze u vezu, dosta mi je mučiti se oko nekoga neko vrijeme i zatim odustati "jer mi se ne da". Puno puta sam prekinula jer su me smetale neke sitnice kod nekoga. No, kada se sjetim da je moj bivši dragi imao toliko mana,a ja sam ga toliko voljela , shvaćam u čemu griješim. Sama sebi ne dajem vremena da se upoznam s nekim. To je moja impulzivnost, dinamičnost, hirovitost! Jbg,tako sam ja sjebavala druge. I da, okrutno od mene. Zato si dajem vremena. Čim mi nešto počne smetati na nekom i znam da to neću moći tolerirati u vezi jednostavno to prekinem prije nego što još dublje zaglibim.Što je najgore,to i nisu neke velike stvari nego većinom kretnje,čudni pogledi ili još čudniji razgovori...na neki način ja forsiram u početku,pa ta osoba to forsira i zatim se ja ohladim.Nedavno sam s jednom osobom pričala o tome...a gle sad taj glupi muški ego...on se još više zapalio za mene.Sljedeća stvar koju sam ja napravila je bila ta da sam mu rekla da imam nekog drugogu planu.Zašto?Pa, da je on stvarno hm,mijau ali kao osoba a ne samo po izgledu ja bih bez pol beda najvjerojatnija sad bila s njim a ne za kompom...Znala sam ga nekoliko dana i on je brzao...baš dok sam ja pričala o tome da želim prvo nekoga upoznati a zatim tek vezu... toilko o tome da me sluša o čemu pričam i o tome koliko mu to znači. Da, ja sam stvarno zahtjevna na početku,nakon toga vrlo tolerantna. Ali samo zato što jako toga mogu pružiti,a i ne trebam... zavisi od osobe do osobe. I jako ovisi o okolnostima. Mislim da sam i previše napisala. Idem na more za manje od 5 sati tako da...Uživajte
Bleseed Be

petak, 11.07.2008.

Ovo se ne može nazvati postom...

Ne znam...evo, stvarno se dosta toga dogodilo...previše je toga u ova 2 mjeseca bilo pa jednostavno prošlo.
Da, svašta se dogodilo i sve se vratilo na staro. Mislim da mi je dosta analiziranja same sebe. Sebe sam krivila jer mi ništa ne polazi za rukom- i imala sam pravo. Sad sam sve donekle sredila. Nego da... već neko vrijeme razmišljam o nekome... nije važno o kome... ionako me možda prođe. Mislim, mijauuu na kvadrat, ali ga ne znam...2 riječi se ne mogu kvalificirati kao poznanstvo. Malo više pogleda, ne znam. Opet sam postala sramežljiva... to je uvijek tako kada se osjećam da je netko predobar za mene... frendica mi je rekla da je to velika laž, da se svaku mušku osobu može "osvojiti"... i nekako me uvjerila u to. Ne želim ispasti glupa pred njim, tako da zato radije komuniciram sa svima osim s njim... možda u tome i ima malo smisla. Iako mi na čelu piše DA,SVIĐAŠ MI SE I ZATO NE PRIČAM S TOBOMlol.Gdje sada moje samopouzdanje?Uvijek sam tako sigurna u sebe,nekima se čak činim i arogantna...ok...Najgori post do sada,lol
Blessed Be

ponedjeljak, 12.05.2008.

Miris tebe ja nosim, Dio tebe ja želim biti...Veza Nije Uspostavljena

Još se ponekad pitam da li sam đubre od osobe... jer želim nekoga tko će me imati i znati zadržati.Je li to tako jebeno teško? Ne znam, očito tražim nemoguće i to ponavljam iz dana u dan. Neki ljudi jednostavno ne shvaćaju kad postavim zapreku pred njih. Testiram ih da vidim koliko im značim i svatko poklekne. Zar je toliko teško shvatiti da samo želim vidjeti da ja nekome značim dovoljno da me zadrži?? Očito je. Puno sam puta i ja pokleknula, no sada sam jača i borim se za nešto što vrijedi borbe. Da, puno mi je osoba premalo značilo, skoro ništa, no ipak... da li još uvijek trebam ispaštati?
ON mi je puno značio. No,ne mogu ja protiv 16 mjeseci njihove bivše veze... ne mogu protiv nje iako mu je ona napravila toliko nezamislivo glupih sranja koja meni ne bi ni pala na pamet... ne mogu protiv njega ako ON kaže da ju još uvijek voli. Ipak,jedna mi stvar stvarno nikada neće biti jasna: Rekao da još neko vrijeme neće razmišljati o vezi s njom jer se ljudi ne mijenjaju tako brzo,a ona je posebno tvrdoglava u vezi toga...nije mi jasan onaj poljubac između njih,nije mi jasan današnji poljubac,nije mi jasno zašto me gleda s visoka umjesto da se srami jer je ispao đubre kakvo ja nikade neću ispasti. Strah nije izgovor za laganje ili skrivanje istine,a ja sam dobila sve samo ne istinu. Istina boli dan-dva, laž boli zauvjek...barem mene, jer ako mi lažeš ne smatraš me čovjekom, ne smatraš me vrijednom svog društva. Da,i ja sam lagala, ali ne sada,ne zadnjih mjesec dana. Njemu nisam lagala, zašto sam ja onda dobila šutnju kad sam samo htjela iskren odgovor? Možda stvarno previše tražim. Prije svega, bili smo prijatelji,zatim smo počeli vezu... zar smo tada prestali biti prijatelji?
Povrijeđena sam, jako. Samo zato što je lagao. Lijepo je živjeti u neznanju, no kad-tad istina se otkrije. Povrijedilo me to što sam istinu čula od neke osobe sa strane, a ne od njega....OČITO SAM OPET PREVIŠE TRAŽILA.
Bitno da si samnom zaplesao u prepunom klubu bez imalo susprezanja bez imalo alkohola u sebi, bitno da tvoja draga ne zna za onaj ponedjaljak kod tebe,niti za onu subotu prije vašeg prekida. Bitno da ne zna koliko mi značiš... no, pustimo to. OČITO TI NIŠTA NIJE ZNAČILO.


Blessed Be

petak, 25.01.2008.

Novi post nakon jako dugo utrošenog vremena....

Da,evo i mene kod frendice i gledam svoj blog i shvaćam kakvo sam si sranje napravila u ovih par mjeseci...Prekinula sam s dragim koji mi vise ni nije toliko drag...ja sve sjebala i onda ja prekinula-bravo ja
Ali što da sad radim,život ide dalje i to malo prebrzo-prošlo je 2 mjeseca od prekida i mogu reći da sam ok iako još ponekad imam epizode depresija,samo što su sve rijeđe...samo kad se sjetim da smo na moru proveli prekrasnih 10 dana,i da i to mjesto gubi značenje ako tamo nisam s njim...da mogu, jednostavno bih stalno živjela u tih 10 dana,ali to očito nije moguće jer ja sad ne bih pisala ovaj post
I da,mogu reći da sam ga preboljela i da sad nastavljam sa životom...iako to baš i nije lako pošto sam navikla da netko pazi na mene i moje potrebe,heh..Osjećam se hm,ok,i solo sam iako su mi ova 2 mjeseca bila dosta burna.Ni ja sama ne znam što sad želim od života.Trebam srediti školu,poraditi na ljubavnom životu,malo više vremena posvetiti svojim najbližim prijateljima koje zanemarujem,i još moram provesti neko vrijeme s obitelji.A imam i životinju o kojoj se moram brinuti-mom malom Vikiju.To je moja činćila sad stara oko 8 mjeseci.Crno malo čudovište koje mi je izgrizlo žicu od zvučnika pa mi sad linija ne radi.Stavit ću i slike jer sad imam digitalac pa slikam svaki mogući trenutak
Uglavnom,lijepo je meni u životu

Ljudi,pozdraf

Blessed Be

četvrtak, 13.09.2007.

Evo mene....

Net ne radi,komp mi riknuo,samo se kratko javljam.
Prije godinu i po sam bila u Tvornici na demo bendovima,a svirale su i Divlje Jagode...da ne duljim,na spotu sam!

subota, 30.06.2007.

MAY YOU WALK IN LOVE AND LIGHT?

Evo ljudi,tzv. "novi post" jučer sam bila u Timeu,bila sam pozvana na svirku,bilo je hm...ok.Poslije sam završila na Fishu...znam da ne zvuči baš posebno,ali bilo je.Zapravo,bilo bi mi jebeno da je Bartol bio sa mnom,definitivno bih se lakše nosila sa situacijomI danas se želim propucati jer mi toliko opako nedostaje da ni sama sebi ne vjerujem...za 10 dana nam je 4 mjeseca...tek toliko,heheponekad mi se to čini malo jer smo puno toga zajedno prošli,ponekad mi se pak čini puno i čudim se kako je već toliko prošlo od našeg upoznavanja. Često se prisjećam početka naše veze...to je stvarno bilo nešto posebno,međusobno smo htjeli na neki način zadiviti jedno drugoga,popuštati samo da drugome bude po volji...zapravo,toliko smo popuštali da smo se na kraju skoro i posvađali u vezi toga jer smo oboje htjeli popustiti...ponekad se pitam zašto još uvijek nije tako,hihi,iako sad imam neku sigurnost i oslonac,neki novi način bliskosti i predanosti(ja još moram poraditi na tome).Ponekad je teško pokazivati svoju ljubav prema nekome,ja očito imam problema s time.Sve su moje dosadašnje veze bile hm,vrlo čudne i donekle površne.I sad kad sam u nepovršnoj vezi gdje se na neki način i moram iskazati i potpuno predati jednoj osobi, e tu imam problema.I,poraditi ću na tome zato što mi još nije bilo toliko stalo i uzvraćeno istom mjerom, mogu se smatrati samo sretnom jer me zapazilo toliko divno biće.
Bartol volim te,i jedva čekam da se vidimo-Još 8 dana...


Blessed Be

- 17:13 - Komentari (22) - Print - #

nedjelja, 24.06.2007.

Dear Diary...

Evo ljudi,ja pokušavam napisati neki pametni mudri post a samo mi gluposti padaju na pamet...ponekad mi se čini da ovaj blog pišem zbog drugih,ne zbog sebe.Nekad jednostavno mislim odustati jer mu ne vidim neku preveliku svrhu,niti u njemu ne nalazim neko zadovoljstvo.No,kad se malo osvrnem i sjetim se nekih trenutaka,posjetim neke svoj stare postove i pročitam ih...jednostavno se bolje osjećam jer znam da sam u njega napisala svoje tadašnje trenutne misli i doživljaje koji se možda sada i slažu ili kose sa sadašnjim mislima i doživljajima stvari....na taj način vidim koliko sam se promijenila,ili baš naprotiv ostala ista...ovaj blog je na neki način vrsta mog osobnog dnevnika u kojem ja dopuštam drugim ljudima da komentiraju moje misli,da na neki način i pomalo sudjeluju u mom životu...upoznajem,tj upoznaju me ljudi koje ne znam,a održavam kontakt sa poznanicima/prijateljima ...i drago mi je zbog toga.
HVALA VAM SVIMA!



Blessed Be

- 14:33 - Komentari (5) - Print - #